Jučer je u Ministarstvo zvala Zerina Rizvić iz Velike Kladuše. Jučer je ona bila majka djeteta s invaliditetom koja je pokušavala doći do informacija zašto se roditeljima njegovateljima u Velikoj Kladuši ne isplaćuju plate.

Danas je ona majka koja je sinoć na Bolji svijet ispratila svoje dijete. Nikad nije dobila platu roditelja njegovatelja iako je ostvarila pravo, formalno prije devet mjeseci, a njegovala i brinula punih 21 godinu. Njeno dijete nije više na našem spisku, ona više neće zvati da pita zašto se ne isplaćuju plate.

Jučer smo joj mogli pomoći, danas više ne možemo i ne trebamo.

Nije li grehota i sramota da ljudi, majke i djeca, radnici, porodilje budu taoci politike i političkih prepucavanja? Životi prolaze dok se mi dogovorimo kome će koji komad vlasti pripasti. Životi prolaze i neće se vratiti. Svrha politike trebala bi biti olakšati život građanima, a ne otežavati. Ili bar pokušavati olakšavati…

Politika je u Velikoj Kladuši za taoce uzela 39 roditelja njegovatelja. Za jednu od njih već je kasno….

Jučer su pušteni nalozi za isplatu februarskih naknada roditeljima njegovateljima.

Hoće li još jedna majka iz Velike Kladuše nazvati i reći:”Moje dijete nije više na vašem spisku?”