„Nakon široke i sveobuhvatne javne rasprave o Nacrtu zakona o radu koja je,
temeljem zaključka oba doma Parlamenta FBiH, trajala 60 dana, Vlada Federacije
BiH utvrdila je u studenome 2012. godine Prijedlog zakona o radu, koji je prije
upućivanja u parlamentarnu proceduru dostavila Ekonomsko-socijalnom vijeću za
teritorij Federacije BiH da još jednom bude razmotren, te da socijalni partneri
pokušaju usaglasiti stavove u vezi s nekim ‘spornim’ rješenjima“.

„U tom cilju održan je sastanak delegacija socijalnih partnera (Vlade FBiH,
Udruženja poslodavaca FBiH i Saveza samostalnih sindikata BiH) na kojem je
Savez samostalnih sindikata BiH ultimativno zahtijevao da se, prije bilo kakve
rasprave i dogovora o spornim pitanjima, riješi za njih neprihvatljivi tekst
odredbe članka 182. Prijedloga zakona koji regulira usklađivanje kolektivnih
ugovora s odredbama novog Zakona o radu i prestanka njihove primjene u slučaju
da to izostane u roku od jedne godine.

S obzirom na ovakav stav Sindikata, u cilju iznalaženja kompromisnog
rješenja za predloženi član 182., obavljene su konsultacije sa premijerom FBiH,
te je predložen novi tekst člana 182. koji bi bio prihvatljiv i mogao
zadovoljiti sve učesnike pregovora.

Delegacije socijalnih partnera, kojima je tekst novog prijedloga člana 182.
uručen na sastanku kod premijera u siječnju 2013. godine, zatražile su da o
ponuđenom tekstu obave dodatne konsultacije na svojim organima, ali se nisu
nikada izjasnile o tom prijedlogu, unatoč pisanim urgencijama Federalnog
ministarstva rada i socijalne politike kao obrađivača Zakona, što je zaustavilo
sve dalje pregovore i rad na utvrđivanju konačnog teksta Zakona o radu.

U javnim istupima predstavnika Sindikata se neutemeljeno, neargumentirano i
tendenciozno navodi da su prava radnika utvrđena novim Zakonom o radu umanjena,
da su neka ranije stečena prava ukinuta i sl., što stvara atmosferu nepovjerenja
i neuvažavanja, što ne može biti osnov za ozbiljne i kvalitetne pregovore.

Neophodno je napomenuti da su u dosadašnjem radu na izradi novog Zakona o
radu od samog početka učestvovali predstavnici i Sindikata i poslodavaca i da
se taj rad temeljio na međusobnom poštivanju, uvažavanju, povjerenju i
nastojanju da se iznađu rješenja koja će zadovoljiti i poslodavce i Sindikat,
ali koja će biti realna i provodiva u postojećoj ekonomskoj situaciji.

Naglašavamo da pri izradi zakona, obrađivač mora voditi računa o
objektivnosti zahtjeva ne samo Sindikata i poslodavaca, nego i drugih
zainteresiranih subjekata javnog i privatnog sektora, o horizontalnoj
usklađenosti s drugim propisima, odnosno važećim pravnim sustavom, preuzetim
obvezama iz međunarodnih dokumenata (Konvencija MOR-a), kao i obvezama koje
proizilaze iz europskog zakonodavstva s čijim sekundarnim izvorima već
otpočinje usklađivanje domaćih propisa.

Imajući sve to u vidu, a temeljem ustavnih ovlasti, obrađivač zakona
razmatra sve predložene inicijative i dostavljene prijedloge, ali u konačnici
on cijeni što je prihvatljivo i što će ugraditi u tekst zakona. Shodno
navedenom, Federalno ministarstvo je u kolovozu 2012. pripremilo tekst Nacrta
zakona o radu i dostavilo ga socijalnim partnerima, pa je, nakon ponovnog
sagledavanja i procjene određenih rješenja, izvršilo određene izmjene tog
teksta i u studenome uputilo Nacrt zakona o radu Vladi Federacije BiH, radi
utvrđivanja Prijedloga zakona i upućivanja u parlamentarnu proceduru.

Kontinuirano „rušenje“ Prijedloga zakona o radu od strane SSSBiH izraz je,
prije svega, nespremnosti i protivljenja SSSBiH da se odredbe kolektivnih
ugovora usaglase sa odredbama Zakona, iako su predstavnici Vlade FBiH pojasnili
razloge izmjene spornog člana 182., koju su zahtjevali širi gospodarski
interesi, opterećeni budžeti zbog višemilionskih tužbi, kao i brojni zahtjevi i
inicijative izražene, kako tokom javne rasprave, tako i pojedinačno upućeni
resornom ministarstvu.

Naime, prema važećem Zakonu o radu, kolektivni ugovori se, u pravilu,
sklapaju na neodređeno vrijeme bez propisanih uvjeta i razloga za njihovo
otkazivanje, mijenjanje ili dopunjavanje, iako su sklopljeni i potpisani u
potpuno drugačijim gospodarskim okolnostima. Na ovaj način se onemogućava
otkazivanje kolektivnog ugovora bez suglasnosti jednog od socijalnih partnera.

Predloženi članak 182. ostavlja rok od godinu dana da se kolektivni ugovori
usklade sa Zakonom, a ukoliko se to ne učini, prestaju da važe, osim odredaba
koje se odnose na plaće radnika.

Odbijanje prihvatanja ovakvog rješenja od strane Sindikata može samo
potvrditi sumnju da oni jednostavno odbijaju bilo kakve pregovore i nastoje
zadržati postojeće stanje koje je, bez svake sumnje, neodrživo”, navodi se u
izjašnjenju Federalnog ministarstva rada i socijalne politike u vezi s
Prijedlogom zakona o radu.

Izjašnjenje Federalnog ministarstva rada i socijalne politike u vezi s Prijedlogom zakona o radu – odgovor na stavove Saveza samostalnih sindikata BiH