Federalno
ministarstvo rada i socijalne politike održalo je  prezentaciju Nacrta javne politike o
udomiteljstvu u Federaciji BiH, kao uvod u seriju javnih rasprava o ovom dokumentu,
na kojem će se bazirati zakonski okvir za ovu oblast. Na održanom
predstavljanju Nacrta  javne politike o
udomiteljstvu FBiH govorili su  federalni
ministar rada i socijalne politike Vjekoslav Čamber, predstavnica UNICEF-a za
BiH, Florence Bauer, te pomoćnik ministra Miroslav Jurešić.

Tijekom 2013. godine Federalno
ministarstvo rada i socijalne politike, uz stručnu i materijalnu podršku
Projekta jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini (SGIP), a
kojeg financira USAID, započelo je s procesom izrade Dokumenta Javne politike o
razvoju udomiteljstva u FBiH. Ovaj bi
dokument trebao ishoditi zakonom o udomiteljstvu te doprinijeti razvoju
udomiteljstva/hraniteljstva u Federaciji BiH, koje prema pokazateljima s
terena, nije na zavidnoj razini.

Ovom javnom politikom nastoji se
potaknuti razvoj udomiteljstva u Federaciji BiH, a zakonskim okvirom preciznije
definirati ova oblast te izjednačniti prava korisnika i hranitelja u cijelom
entitetu. Politikom se želi olakšati
proces zbrinjavanja prvenstveno djece bez roditeljskog staranja i djece s
invaliditetom, kao i drugih ranjivih kategorija, poput odraslih osoba s
invaliditetom i starih osoba bez obiteljskog staranja.

Promjena legislative je odgovor na
UNICEF-ov Poziv na akciju i potvrda opredjeljenja Bosne i Hercegovine da prekine zbrinjavanje djece mlađe od tri
godine u institucijama.

Istraživanja su kod nas pokazala da je
broj djece smještenih u ustanove daleko veći nego u udomiteljskim obiteljima.
Situacija u oblasti zbrinjavanja odraslih osoba s invaliditetom je slična. Na
razvoju hraniteljstva za odrasle osobe do sada se gotovo ništa nije radilo,
zbog čega je ovaj oblik zbrinjavanja potpuno nerazvijen u FBiH. Također, podaci
o izdvajanjima za smještaj po županijama govore kako se prilikom projekcije
sredstava i odobravanja proračuna prioritet u praksi kontinuirano daje
ustanovama u odnosu na obiteljski smještaj. Tako su izdvajanja za institucije veća tri do pet puta od izdvajanja za
obiteljski smještaj. Kada su u pitanju naknade hraniteljima za njihov rad,
one se kao takve niti u jednom budžetu ne predviđaju. Predviđaju se samo
naknade za smještaj korisnika, koje su od županije do županije znatno
neujednačene (od 150 do 500 KM).

Kao rezultat sveobuhvatne javne
politike, Ministarstvo je donijelo odluku o izradi nacrta zakona o
udomiteljstvu Federacije BiH, kojim se također želi doprinijeti i započetom
procesu vaninstitucionalnog zbrinjavanja, što podrazumijeva da se umjesto
zbrinjavanja u domovima preporučuje zbrinjavanje u starateljskoj obitelji.

Naučno
su dokazani negativni utjecaji smještaja u institucije, pogotovo na djecu ispod
tri godine starosti. Ti utjecaji mogu uključivati loše zdravstveno stanje,
teške zastoje u razvoju, invaliditet i moguća nepovratne psihološke ožiljke.
Studije su pokazale da su djeca u boljem položaju kada odrastaju u pravom
obiteljskom okruženju. Kaže se da na svaka tri mjeseca boravka u instituciji
malo dijete gubi jedan mjesec razvoja. Posebna zabrinutost je vezana za djecu
koja su u institucijama zbog njihova invaliditeta. Čim budu smještena u
instituciju, tendencija je da se kreću iz jedne u drugu, bez neophodne pažnje i
usluga kako bi se u potpunosti integrirali u društvo. Jedna od najboljih opcija
je odgovarajuće udomiteljstvo/hraiteljstvo, ukoliko  reintegracija djece u biološke obitelji nije
moguća.

Ovom javnom politikom želi se
unaprijediti i harmonizirati sistem udomiteljstva u FBiH i osigurati održiva
tranzicija s institucionalnog na vaninstitucionalni načina zbrinjavanja. Cilj
je i unaprijediti kadrovske i financijsko-materijalne kapacitete centara za
socijalni rad, kao i uspostaviti mehanizam za praćenje i koordinaciju
aktivnosti u oblasti udomiteljstva u cijeloj Federaciji BiH.

Federalno ministarstvo rada i
socijalne politike u ovom procesu kao partnere vidi međunarodnu organizaciju
UNICEF i USAID-ov Projekt jačanja institucija vlasti i procesa u BiH, ali i
organizaciju civilnog društva „Prava za sve“, kao vrijedne partnere, čija je
podrška, kako stručna tako i tehnička, od značaja za realizaciju jedne ovako
sveobuhvatne reforme. Također, kao direktni donositelji odluka, najbitniji
partneri u provedbi reforme u oblasti udomiteljstva u Federaciji BiH jesu resorna
županijska ministarstva socijalne zaštite i centri za socijalni rad. 

Stoga se nadamo da će proces javnih
konzultacija doprinijeti aktivnom uključivanju predstavnika županija i centara
za socijalni rad, ali i drugih relevenatnih aktera, koji će svojim ekspertizama
i praktičnim iskustvima doprinijeti kreiranju još kvalitetnije Javne politike o
razvoju udomiteljstva i samog zakona o udomiteljstvu, pa samim tim i razvoju
udomiteljstva uopće. 

PLAN JAVNIH KONZULTACIJA

Konvencija o pravima osoba s
invaliditetom iz 2010. godine i Smjernice za alternativnu skrb o djeci iz 2009.
godine pojačale su obavezu država da razviju alternative institucionalizaciji
koje su zasnovane na zajednici. Prošle godine, UNICEF i Ured visokog komesara
za ljudska prava pozvali su u Europskom parlamentu vlade zemalja u regiji da
ograniče praksu smještanja djece u institucije.

Predstavljanje Nacrta javne politike o udomiteljstvu FBiH