Vlada Federacije BiH na prijedlog Federalnog ministarstva rada i socijalne politike utvrdila je Nacrt zakona o socijalnim uslugama u FBiH, te ga uputila u daljnju parlamentarnu proceduru. Ovim zakonom uređuju se pojam i sadržaj socijalnih usluga, značenje pojedinih izraza, korisnici socijalnih usluga, te načela socijalne zaštite pri pružanju i korištenju socijalnih usluga, kao i socijalne usluge. Uređuju se i mreža socijalnih usluga, kao i osiguranje ovih usluga i metodologija za utvrđivanje cijena usluga, zatim nadležnosti i postupak za ostvarivanje prava na socijalne usluge, pružaoci, te uslovi za pružanje socijalnih usluga i licenciranje pružaoca socijalnih usluga, povjerljive informacije i registri, finansiranje, nadzor i druga pitanja od značaja za pružanje i ostvarivanje prava na socijalne usluge u FBiH

U osnovnim načelima na kojima počiva pružanje socijalnih usluga, ovim nacrtom zakona, ističu se načela humanizma i poštivanja osnovnih ljudskih prava i sloboda, zatim uključivanja korisnika socijalnih usluga, te najboljeg interesa korisnika socijalnih usluga. Precizira se da su korisnici socijalnih usluga djeca i odrasla lica u stanju socijalne potrebe, koji su državljani BiH s prebivalištem na teritoriju Federacije, kao i strani državljani koji socijalne usluge, utvrđene odredbama ovoga zakona, koriste u skladu s važećim propisima u našoj zemlji, međunarodnim ugovorima i konvencijama. Predviđeno je da se propisima kantona ili jedinica lokalne samouprave može proširiti krug korisnika socijalnih usluga u skladu s njihovim specifičnim potrebama i programima razvoja socijalne zaštite na području njihove mjesne nadležnosti.

Između ostalog, u skladu s odredbama ovog nacrta zakona, precizirano je da se socijalne usluge pružaju prema hitnosti intervencije, stanju socijalne potrebe, prioritetu usluga i mjerama utvrđenim individualnim planom. S ciljem poboljšanja kvaliteta njegova života i uključenosti u zajednicu, socijalne usluge se korisniku primarno pružaju u njegovom domu ili u lokalnoj zajednici kroz vaninstitucionalno socijalno zbrinjavanje i socijalnu podršku.

Obrazloženo je da Nacrt ovog zakona predstavlja kvalitetan pravni okvir za harmonizaciju postojećih i razvoj novih socijalnih usluga, ujednačavanje uslova za pružanje socijalnih usluga, licenciranje pružaoca socijalnih usluga, te stvara pravne pretpostavke za sistemsko korištenje postojećih potencijala pružaoca socijalnih usluga koji djeluju u nevladinom sektoru. Pojašnjeno je i da predviđena zakonska rješenja otklanjaju najveći dio uočenih problema u pogledu uspostavljanja i sprovođenja minimalnih standarda stručnog rada i ispunjavanja neophodnih infrastrukturnih preduslova od pružaoca socijalnih usluga za kvalitetno pružanje usluga njihovim korisnicima. Nadalje, značajno se profesionalizira stručni rad, uvodi se interni, te poboljšava stručni i inspekcijski nadzor, dok se u odnosu na postojeći obezbjeđuje dodatni modalitet finansiranja socijalnih usluga kroz osmišljavanje i razvijanje posebnih programa za pružanje određenih socijalnih usluga, posebno u onim sredinama u kojima one nisu uspostavljene ili razvijene u odgovarajućoj mjeri. Naglašeno je i da je u proteklom periodu o ovom zakonu u formi prednacrta realiziran proces javnih konsultacija sa zainteresiranim pravnim i fizičkim licima.

Predlagač zaključuje da je relevantnost i opravdanost donošenja ovog zakona neupitna, budući da trenutna zakonska rješenja ne prate osnovna načela procesa socijalnog uključivanja posebno ranjivih grupa i pojedinaca i deinstitucionalizacije utemeljene na zaštiti osnovnih ljudskih prava i najboljeg interesa lica kojima je potrebno socijalno zbrinjavanje i podrška. Takoder, naglašeno je da se postojeći pravni okviri ne podudaraju sa strateškim opredjeljenjem zakonodavne i izvršne vlasti u Federaciji da nastavi sa javnim angažmanom na povećanju kvalitete života djece, lica s invaliditetom i starih lica, te da kroz dosljedno sprovođenje reformskih procesa u oblasti socijalne i dječje zaštite obezbijedi uslove za pružanje podrške licima kojima je ista neophodna, te implementira međunarodno utemeljeno pravo prema kojem svako lice ima pravo na život dostojan čovjeka.

Osim toga, ovaj zakon predstavlja i odgovor na potrebu za sistemskim promjenama koje je neophodno provesti u oblasti tradicionalnog načina brige o korisnicima i zadovoljavanja njihovih potreba. Na kraju je istaknuto i da ovaj zakon predstavlja odgovarajući pravni instrument pomoću kojeg će se stvoriti ključne pravne pretpostavke za razvijanje efikasnog i održivog sistema socijalnog zbrinjavanja i podrške grupa i pojedinaca u stanju socijalne potrebe, kao i za ostvarenje osnovnih ciljeva u izgradnji društva osjetljivog na potrebe svojih najranjivijih članova.

(Izvor: fbihvlada.gov.ba)