Zakon o socijalnim uslugama trebao bi se uskoro naći na dnevnom redu Vlade FBiH, najavio je danas federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić kazavši da je Federalno ministarstvo rada i socijalne politike poslalo Zakon o socijalnim uslugama na mišljenje prije njegovog konačnog puštanja u proceduru donošenja od strane Vlade FBiH, a potom i domova Parlamenta FBiH.

“Zakon o socijalnim uslugama predstavlja važan korak u osiguravanju pristupačnih i kvalitetnih socijalnih usluga za sve građane Federacije Bosne i Hercegovine, posebno za najranjivije skupine u našem društvu. Ministarstvo je posvetilo veliku pažnju pripremi i izradi ovog zakona kako bi se osiguralo da svi građani, posebno oni u stanju socijalne potrebe, imaju pristup neophodnim socijalnim uslugama koje su ključne za njihovu dobrobit i dostojanstven život”, pojasnio je federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić.

Mišljenja i sugestije dobijena tokom prethodnog procesa prikupljanja mišljenja od kantona i drugih zainteresovanih strana tokom trajanja javnih konsultacija pažljivo su razmotrena, a Zakon će svakako proći osim javne rasprave i dodatno predstavljanje i diskusije sa zaintresovanim zastupnicima, a sve kako bi se osiguralo da konačni zakon odražava potrebe i interese svih uključenih i da bude u skladu sa najvišim standardima socijalne zaštite i ljudskih prava.

Trenutno stanje u oblasti socijalnih usluga odražava neuređenost i nesistematičan pristup koji podrazumijeva postojanje disbalansa u vrstama usluga koje se nude i onih za kojima ima potrebe.

“Veliki broj istraživanja i analiza nedvosmisleno ukazuju kako je na terenu zastupljen veliki broj socijalnih usluga koje su samo djelomično prepoznate u federalnom i kantonalnim propisima, kao i da je identificiran određeni broj usluga koje uopće nisu dijelom zakonodavno-pravnog okvira u Federaciji BiH, a pružaju se i za njim postoji potreba”, pojasnio je ministar.

Ministar ističe i problem nestandardiziranih usluga i različitog kvaliteta koji se nudi, zatim cjenovnih neujednačenosti i uopće nestandardiziranih socijalnih usluga.

Ovim zakonom prepoznato je sedam sveobuhvatnih načela kvaliteta socijalnih usluga i to:

1. Dostupnost koja podrazumijeva širok spektar socijalnih usluga koje trebaju biti dostupne korisnicima, kako bi im se pružio odgovarajući odgovor na njihove potrebe, po mogućnosti sa slobodom izbora između usluga unutar zajednice, na mjestu koje je najbolje za korisnika a gdje je to potrebno, kao i za njihove obitelji.
2. Pristupačnost koja podrazumijeva da bi socijalne usluge trebale biti pristupačne za sve one kojima su potrebne, kao i informacije i nepristrani savjeti o rasponu dostupnih usluga. Osobama s invaliditetom treba osigurati pristup fizičkom okruženju u kojemu se usluga pruža, odgovarajući prijevoz od i do mjesta pružanja usluga i pristup informacijama i komunikacijskim kanalima (uključujući informacijske i komunikacijske tehnologije).
3. Priuštivost koja podrazumijeva da bi socijalne usluge trebale biti osigurane svim osobama kojima su potrebne (univerzalni pristup) ili besplatno ili po cijeni koju i pojedinac može financirati.
4. Usmjerenost na korisnika koja podrazumijeva da socijalne usluge trebaju pravovremeno i fleksibilno odgovarati promjenjivim potrebama svakog pojedinca s ciljem poboljšanja kvalitete njegova života, kao i osiguravati jednake mogućnosti. Socijalne usluge trebaju uzeti u obzir tjelesno, intelektualno i društveno okruženje korisnika i trebaju poštivati njihove kulturne posebnosti. Osim toga, one bi trebale biti usmjerene prema potrebama direktnih korisnika, a kad je to odgovarajuće, i prema potrebama ostalih povezanih korisnika usluga.
5. Sveobuhvatnost koja podrazumijeva da bi socijalne usluge trebale biti koncipirane i pružene na integrirani način koji odražava višestruke potrebe, sposobnosti i sklonosti korisnika i, kada je to prikladno, njihovih obitelji s ciljem poboljšanja njihove dobrobiti.
6. Kontinuiranost koja podrazumijeva da bi socijalne usluge trebale biti organizirane tako da se osigura kontinuitet usluge dok postoji potreba, a naročito kada usluga odgovora na razvojne i dugotrajne potrebe uz puno uvažavanje životnog ciklusa što koji omogućuje korisnicima da se oslanjaju na kontinuirani, neprekinuti niz usluga, od početka intervencije za podršku i praćenje, izbjegavajući negativni utjecaj prekida usluge.
7. Usmjerenost na rezultate koja podrazumijeva da socijalne usluge trebaju biti usmjerene prvenstveno na korist korisnika, uzimajući u obzir, kad je potrebno i korist za obitelj, ali i zajednicu. Pružanje usluga treba biti optimizirano na temelju periodičnih procjena/evaluacija koje bi trebale, između ostalog, služiti kao kanal za organiziranje povratnih informacija od korisnika i drugih sudionika.

Ukupno gledano, Zakon o socijalnim uslugama FBiH ima za cilj unaprijediti kvalitet života najranjivijih članova društva kroz pružanje socijalnih usluga i podrške, zaštitu prava i promicanje socijalne inkluzije i jednakosti.

Ministarstvo će u narednom periodu pozvati sve zainteresirane strane da aktivno učestvuju u procesu davanja mišljenja kako bi se osigurala kvalitetna i sveobuhvatna zakonska regulativa koja će služiti dobrobiti svih građana Federacije Bosne i Hercegovine, stoji u saopćenju Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.